3. 5. 2013.

Kad kazaljke se sklope

Večeras imam posebnu radost da vam predstavim novog gosta-autora na blogu - Stefana Šparavala. Svakodnevno se smejem njegovim statusima na fejsu i nadam se da ćemo se svi zajedno smejati njegovom uglu posmatranja ludila oko nas. Njegov debi u Diznilendu posvećen je mahnitosti koja kod nas prati današnji dan. Uživajte!

P.S. Slika koja na kraju teksta ilustruje sve, potiče takođe od Stefana.


Danas autobusi nisu smrdeli na znoj. Smrdeli su na somovinu i pastrmku. Mislim, nije da je znoj prestao nego ga je miris ubijene, a bogami i satrulele ribe, potpuno nadmašio. Danas ljudi manijakalno jure po rafovima i gledaju sastav proizvoda, jer se domaći sir, nasečeni kulen i drugi brendovi nekako moraju kompenzovati. Neki i puste suzu što napolitanke imaju tragove mleka, čuje se i vrisak zbog spoznaje da ne postoji posni punomasni feta sir.



21. 4. 2013.

Obećani Sporazum ili Basna o Draganu i Šefćetu

Subota, 20. april 2013, Severna Kosovska Mitrovica, 10:00h

Dragan se budi dok mu zraci sunca poigravaju na licu pokretima zavese koja ćarlija na laganom povetarcu koji dopire kroz odškrinut prozor, a uši mu ispunjava veselo pojanje ptica na obližnjem drvetu - višeglasni štim tradicionalne slobodarsko-patriotske pesme „Volimo te, otadžbino naša“. Otvara oči uz jedan osećaj lakoće kao da će svakog trenutka da poleti, sreća ga ispunjava od glave do pete. „Idem na kafu i ručak sa Šefćetom“, pomisli. Skače iz kreveta, oblači pantalone i ubrzo kreće ka mostu na Ibru. Muzika i osmesi na sve strane, svi slave Sporazum, došla je Evropa, u jednom dvorištu srpske i albanske žene zajedno igraju šotu uz zvuke tehno-remiksa pesme „Hriste Bože, raspeti i sveti“, u drugom se vrti vo na ražnju... „Danas će biti fešta u celom gradu“, razmišlja Dragan dok se skakutavim korakom približava mostu.




20. 4. 2013.

Paralelna stvarnost ili Poneka istina o građanskom ratu

Upravo sam se vratio iz paralelne stvarnosti. Znam ja da ona postoji, trudim se da je ignorišem, ali eto, nekad me ni krivog ni dužnog uhvati. Naime, večeras sam bio na promociji ruskog prevoda knjige „Srpski general Ratko Mladić - Sudbina branioca otadžbine“ autorke Ljiljane Bulatović u Ruskom domu. Otkud tamo? Navukli me! Poznanik, dirigent iz Bijeljine, reče mi danas kako njegov hor (Libero se zove) nastupa večeras u Ruskom domu, saznam usput da je neka promocija večeras, pomislim „pa dobro, post je, verovatno je neka duhovna tema“, zamenim smene na poslu, odem tamo... kad eto. Mladić. Baš danas, na istorijski dan, kada su Alek Vučić Weber i Ivica Halid Dačić postigli sve što su oduvek želeli za Srbe na severu Kosova. Oni na jugu nisu bitni za sad. Ali o tome drugi put.





19. 4. 2013.

Izašao sam u Blicu ili Mala priča o autorskim pravima

Pre no što započnem našu današnju pripovetku, moram naprosto odmah da se ogradim. Naime, potpuno sam svestan da je apsurdno da ja koji skidam mesečno stotinjak gigabajta muzike i filmova s neta govorim nekome nešto o autorskim pravima, ma šta nam ovakve slike poručivale:


No, budući da se desilo meni, naravno da sam se osećao povređeno. Pobogu, pa i ja sam sujetan kao i svako drugi. Elem, bila nam Beyoncé u Beogradu, započela kod nas svoju novu turneju. Sve sjajno i bajno, nema potrebe da posebno pišem o tome. Ali, zadesilo se da sam ja stajao blizu B-bine, oko koje je bio posebno ograđen prostor, unutar kojeg su sedeli oni najbrži, najuporniji, koji su u pretprodaji kupili karte za tih par mesta unutar i oko same bine. E sad, u Beogradu se tih (i ovih) dana zadesio i Bodyguard lično - Kevin Kostner. I zbilo se da je g. Kostner došao na koncert gospođe Karter, u pratnji MekDžija, te sam ja naravno kao i svaka internet-whore njih lepo slikao i odmah (sada odmah) okačio na instagram:



I onda su sliku lajkovali razni ljudi i tu bi se sve moglo završiti.





25. 3. 2013.

Nepristojne ponude „Velikog brata“


Ukoliko ste prevodilac u Srbiji, sigurno ste već bili u situaciji da vam neko traži da neki posao uradite u nenormalnim uslovima i u sumanuto kratkom roku, ubeđujući vas da „tu nema mnogo posla“, uz obavezno „lako ćeš ti to“, „ma šta je to za tebe“ i slične fraze. Naravno, novac koji uz to nudi ne samo da nije u skladu sa kratkim rokom, nego ne odgovara mi stvarnoj ceni posla. O rokovima isplate tek da ne govorimo.
Ja sam bio nebrojeno puta u takvim situacijama, ali ono o čemu večeras pišem prevazilazi sav bezobrazluk potencijalnih poslodavaca s kojima sam ikad imao posla zajedno.





13. 8. 2012.

Priča o žabi

Ono što želim ovog trenutka da podelim sa svima vama koji naiđete ovamo jeste jedna pesmica koju sam napisao u decembru 2004. godine, inspirisan jednom žestokom jezičkom raspravom s jednim kolegom novinarom. Zašto se baš sada vraćam toj priči/pesmi – videćete nešto kasnije.




27. 6. 2012.

Nowi design blog-a

Već neko vreme želim da ovaj blog malo aktiviram, da češće pišem (a Novinarizmi mesecima čekaju da objavim nešto novo, a materijal mi se gomila), te sam shvatio da je i krajnje vreme da se blog malo i vizuelno sredi. Stoga sam zamolio prvu moguću instancu, prijatelja Nemanju, da mi „odradi“ sličicu na kojoj bi bio Diznijev (Disney-jew) dvorac i da Diznijevim (Disney-jewim) fontom piše ime bloga... nađem mu sličicu, on je preradi, i eto vam sad naslovne slike blog-a. A kao pozadinu sam hteo jednu od ove dve fotk-e (pošto sam imao fix-idej-u da Diznijev dvorac bude na slici sa srpskom zastavom na vrhu):



Međutim, glavni deo bloga je pokrivao dvorac na slici, te sam rešio da stavim nešto drugo, nešto što će se uklopiti i po bojama i po smislu... i eto, pustinjski autoput. Doduše, autoput ne vidite opet od glavnog dela bloga, ali tu je on, a i tekst neka simbolično označa put... jer to je put kojim idemo. Svet je krenuo dalje, što reče King u Mračnoj Kuli, a mi svakako hitamo ka Pustarama. Sutra ćemo se baviti najnovijom grčkom tragedijom, čija premijera se očekuje uskoro u Epidaurusu (samo da se dogovore ko će biti glavna uloga): Formiranje Nove Vlade Republike Srbije. Eto toliko.

P.S. Ne dajte se zbuniti mojim „w“ i „padežnim crticama“... to se ja malo dodvoravam Ministarstvu prosvete i polupismenoj masi (a kažu da u našem Diznilendu ima milion nepismenih... od sedam miliona stanovnika)... Znam, uopšte nisam cool.



15. 6. 2012.

Svako ima svog „mena“, pa makar to bio i „Nepis-men“…

Proteklih dana mnogi na mnogim stranama polemišu o najnovijoj sramnoj odluci još uvek aktuelne vlade, odnosno Ministarstva obrazovanja, a koja glasi da se na predstojećem prijemnom ispitu za srednje škole u Srbiji, iz srpskog jezika, pravopisne greške, mešanje pisama i oblika slova neće bodovati negativno. Reaguje Aktiv profesora srpskog jezika i književnosti, reaguju uzrujani roditelji, reaguju blogeri, reaguju uticajni tviteraši (kako koji doduše), reaguje cela nacija, Jovana Janković (inače dokazano izuzetno pismeno elokventna) i Srđan Predojević juče ujutro razgovaraju s predstavnikom Ministarstva i pokušavaju da dobiju neko smisleno objašnjenje... Ceo jedan internet reaguje, iako je većina sajtova (strogo posmatrano) nepismena. Neko bi rekao da ova odluka dolazi namerno u trenutku kada Diva objavljuje svoj novi album, kako bi se ljudima skrenula pažnja, kako bi se manje prodao, jer pobogu, ona ipak nije podobna. Ona voli Čedu.




14. 6. 2012.

Tesna koža (Lepa Brena za četiri osobe)

Vi ljudi koji ste tamo negde pogledate danas možda Tesnu kožu i smejete se, misleći kako je to fantomsko upravljanje državnim firmama daleka prošlost, kako naručivanje pevaljki (Breno, volim ja tebe, ali u to vreme si bila pevaljka) na račun od preduzeće pripada istoj toj prošlosti i kako su danas stvari - bar u tom pogledu - bolje. E, vala, nisu.




10. 10. 2010.

„Porodični“ huligani


Svi koji me znaju, znaju i koliko ja volim Beograd. Ovde živim već skoro deset godina, doživljavam grad kao svoj, branim ga kad ga neko „sa strane“ napada i ne volim kad ga ljudi zloupotrebljavaju (bilo ko, za bilo šta). U tih skoro deset godina doživeo sam u Beogradu ceo niz raznoraznih demonstracija protiv svega i svačega, i većina tih demonstracija imala je jednu zajedničku crtu: divljanje grupe adolescenata (i onih koji su to ostali i u kasnim tridesetim), demoliranje autobuskih stajališta, McDonald'sa, pokušaje napada na američku ambasadu (i jedan uspešan upad u istu), paljenje kontejnera, tuču s policajcima, krađu robe iz obijenih prodavnica i razne druge oblike „mirnog“ protestovanja i nadasve civilizacijskih dostignuća iskazivanja svog mišljenja. 




14. 9. 2010.

Regulatorna Reforma

Jes', nije me dugo bilo, pisao sam neke druge stvari, neke druge blogove, radio neke druge stvari i tako... znate već. Nego ja vama da kažem... Otkako je Srbija usaglasila svoju rezoluciju o Kosovu sa EU i otkako je ista izglasana (bez glasanja) u UN, ja naprosto prštim od osećaja napretka i evropeizacije! Mislim da ne postoje reči da opišu trenutačni napredak koji je Srbija ostvarila tim korakom, tu brzinu daljeg kretanja ka obećanoj zemlji Hananu... pardon, Uniji. Eto, baš juče ujutro kad sam izašao da kupim poslednji put burek - jer šta će meni u Evropi turska hrana!? - ptičice na grani cvrkutale su Odu radosti, a od odsjaja sunca na mojim Ray Ban (dioptrijskim) cvikama, na plavetnilu neba mi se učini da vidim zvezdice sa europske zastave. Pojeo sam burek, skoro s gađenjem na tu barbarsku hranu i masnoću, i pršteći od sreće i europejstva, odskakutao sam nazad do kuće, u međuvremenu igrajući "ringe ringe raja" s dečicom ispred zgrade, pevajući međutim umesto tih stihova "Die Meister, The Champions" - himnu europske lige šampiona - jer mi smo sada šampioni! Da vam kažem ja, ne znate vi kakav smo mi korak učinili... Armstrong nije niko i ništa... njegov korak je veliki za čovečanstvo... naš korak... naš korak ima dimenzije svemirskih razmera! A Mirko...




14. 6. 2009.

Najava novog bloga - Novinarizmi

Dragi moji, većina vas zna gde ja inače radim i čime se bavim i šta me iz dana u dan najviše nervira u Diznilendu - tome u čast, da se ovekoveče neke stvari, počećemo uskoro i novi blog - Novinarizmi, gde ćemo kačiti (vidi mene, pišem o sebi u množini) razne novinarske ispade, da se tako izrazim. Bićete na vreme obavešteni o datumu i mestu otvaranja.


O slovu Đ, napokon...

Ovaj tekst i moj odgovor novinama već sam postovao na fejsu, al' pomislih ajde da ga i ovde napišem i dodam još par misli.




13. 6. 2009.

I tako... evo mene opet (al' bez crne žene)

Evo nas opet... posle toliko vremena... nadam se da ću ovog puta uspeti da budem bar koliko-toliko redovan. Bilo je od poslednjeg bloga toliko tema o kojima sam hteo da pišem, al' posle 10 sati rada, mrsko mi je da kucam nešto duže od par rečenica na forumima ili na fejsu. A u toku rada mi je to takođe mrsko. No, videćemo da se nekako motivišemo. Sve u svemu, bilo je svačega... Palmina žirafa, povratak Socijalista na vlast i sad već legendarni zakon protiv diskriminacije i cela halabuka oko njega, da pomenem samo neke od stvari...
No, šta me je nagnalo da ponovo pišem sad? Još malo pa su i oni hvala Bogu zastareli, al' ajd da ih počastimo ipak.
Znate - možda se neko od vas ne seća - pre par godina nas je Sinalco svakodnevno i svakonoćno smarao reklamama u kojima je glavnu ulogu tumačio naš prosečni do osrednje loš košarkaš Marko Jarić. Nije da sam ja sad nešto pratio njegovu karijeru, al' nisam čuo neke hvalospeve o njemu. Ja Sinalco svakako nisam voleo - meni su i BIPovi sokovi bolji. Marko Jarić nije mnogo pomogao. Hvala Bogu, tih reklama već dugo nema.




11. 7. 2008.

Znači NE VERUJEM!!!! :)


Ok, u životu sanjao nisam da ću nju stvarno ikada videti uživo... još manje sam verovao da ću biti u wavebreaker delu na njenom koncertu (to je ono ograđeno napred skroz...)... NE VERUJEM!!!! :):):)




Obični blog će se vratiti ovih dana, izvinite na uzurpaciji :)


15. 5. 2008.

Jedna slika, toliko emocija, toliko reči...

Dragi moji, ja ponovo dugo nisam pisao. Nema veze, biće dana.
A svakako je Evrovizija u toku, moja Meka u maju, tako da ne mislim ni na šta drugo... osim...
Juče sretoh jednu, jedinu, najbolju, majku Čaka Norisa lično - MILKU CANIĆ. Bilo me stid da joj priđem, ali priđoh joj nekako. Bila je jako ljubazna, na pitanje "mogu li da se slikam sa vama?" pitala je "a ko će da nas slika?" - ja rekoh "Ne bojte se, imam ja dugu ruku".
I da, nisam ovoliko debeo, samo sam skupio ovo malo vrata što mi je ostalo i izgledam kao da imam sto kila - kamera dodaje, plus ugao. LOL.




22. 12. 2007.

Dođi, čika Veljo, da mi TEBI damo 'bonu...

I tako, posle x najava o mom povratku na blog, evo, vratih se. Iskreno rečeno, bilo je i suviše tema na koje sam hteo da pišem, ali naprosto mi je bilo mrsko, nisam imao koncentracije, a ni vremena. No, nebitno, vratio sam se. Konačni šut u dupe da počnem ponovo da pišem dobio sam od Velje Ilića preko onog isprdka od novinarstva zvanog Kurir.
Naime, kada su raspisani predsednički izbori za 20. januar, jedan moj kolega na poslu, meni inače vrlo draga, iako pomalo u pogledima na svet zatucana osoba, reče kako su ovi ustaše ili tako nešto, jer eto, organizuju izbore na Svetog Jovana. Ja sam na to samo, kao što bi valjda i svako valjda normalan i zdrav u glavu (mada ja em nisam baš ni zdrav u glavu, ali ajde), a plus sam i jelte studirao teologiju pa mi je tema posebno bliska, rekao da izbori ne mogu da imaju veze nikakve sa crkvenim praznicima - ipak mi nismo crkvena država, jelte. Na to je moj dragi kolega naravno rekao da bi trebalo da budemo itd itd... znate već kako ide njihova pesma.
I tako juče ujutro, nisam se još ni rasanio, jutro još i u osam i deset nije htelo SKROZ da svane, stojim na kiosku, čekam da mi teta prevuče koka-kolu preko onog svog mini-skenera i naplati mi istu, kad ne lezi vraže, vidim "TADIĆ JE ĐAVO" (sic!) i intervju našeg dragog ministra za infracrveni seljakluk, pardon, infrastrukturu - Velje Ilića, koji tu eto pljuje Tadića i ekipu kako su bezbožnici i tako. Ali ajde, ne bilo nam mrsko, da mi to vidimo deo po deo, hoćemo li?

Boris Tadić je jedna običan sotona! On je đavo! Nećemo više da nam bezbožnik, antihrist, bude na čelu države. Ja sam hrišćanin i Srbin. Neću više na bilo koji crkveni praznik da me neko uznemirava. Hoću, brate, da idem na službu, da budem opušten, idem na slavu, da se pomolim Bogu, i tog dana neću da razmišljam o izborima! I kraj! Da li, bre, Srbija jednom može da bude normalna država, da izbori ne budu više na verske praznike?!


Dragi Veljo (nisi taslužio da budeš gospodin Ilić, to bi pre bio Miroslav), da li ti zaista misliš da je za tebe kao ministra infrastrukture bitno da li si hrišćanin i u šta ti veruješ? I da to u šta ti veruješ pride ima i veze sa time što si ti eto, Srbin? Da li ti, dragi Veljo, znaš da je SVAKOG dana NEKI crkveni praznik? Je li ti to insinuiraš da bi voleo da cela godina bude neradna? Ti bi da ideš na službu, da stojiš tamo u hramu na VIP mestu i češkaš dupe dok te kamera ne gleda i smerno se krstiš kad te objektiv u'vati i da ne razmišljaš ni o čemu, a kamoli o izborima? I da onda ideš da malo ždereš, a? Naravno da izbori neće biti na VELIKE praznike, koje slavi ceo svet - takoreći i onaj nehrišćanski - ali nećemo valjda sad i svaku slavu da pratimo? I šta, kao ne možeš između službe i ždranja da skokneš da glasaš? Aha, 'oće to.

Pa, mogao je i na Božić da raspiše izbore, i tada bi našli opravdanje da je to normalno. Pa to su, bre, radili samo komunisti i Milošević! Kad je jednom raspisao izbore na moju slavu, ne da sam bio besan, nego sam poludeo! Srbija mora da se vrati ljudima koji poštuju svoju tradiciju, a ne ovim bezbožnicima koji ne poštuju ništa. Ne razume to Boris Tadić. Ni Dulić, on je katolik, kako on može da razume?!

Dobro, ovo prvo smo već raskrstili - naravno da niko ne bi organizovao izbore na Božić, gde tebi neko da uzme mogućnost da odeš i radiš sve ono nad čim si lamentirao gore u prethodnom pasusu? I jao, ajde da razapnemo Borisa na krstu jer je organizovao jednom izbore na tvoju slavu, kako li samo nije mogao da misli na tebe, ah kako mi te je žao. Inače, kad smo kod tradicije, ti se sećaš Sretenjskog ustava? Znaš, Sretenje je veliki verski praznik. Ajde posthumno ljude koji su ga tad doneli da proizvedemo u sotone i antihriste, šta misliš? Ili one koji su u drugom svetskom ratu digli bunu sedmog jula, na letnji Jovandan? Ali jao da (!!!!), ti tad nisi bio rođen, pa ti nije bitno što su eto ti zli antihristi nekog drugog ometali u molitvi, a? I kakva je to nehrišćanska diskriminacija braće po veri? Dragi moj, čitaj ti Bibliju, onaj odeljak sa pastirom dobrim, pa onda pričaj o katolicima, važi? Inače, Dulić ipak živi u Srbiji i čak i da katolici JESU operisani od hrišćanskog razmišljanja (a to si pre ti, dragi Veljo), konta on sigurno šta je šta. A ti si taj koji tuče novinare i psuje po televizijama, ne oni. Ti si onaj koji se ponaša nehrišćanski, ne zaboravi to, molim te.

A koji je učinak vas i Vlade?

- Šta ja imam s tim, ja sam ministar za infrastrukturu! Preispitaće se učinak i Ministarstva za KiM i ministra spoljnog, ali ne možemo ministra kulture ili ministra energetike naterati da odgovora za probleme Kosova, a on čovek nema veze s tim, niti ga šta ko pita.

Aha, pa šta se onda javljaš na svaku krizicu, stoko neopevana? I dobro, sad ne znam tačno za tu dvojicu ministara, ali šta hoće Zoran Lončar i ostala bulumenta DSS (Demonska Stranka Srbije, Degenska Stranka Srbije, izaberite šta više volite)? Ti se verovatno ne sećaš, jer si pazio na ovce i bežao od Olje Bećković, ali Lončar je i dok je bio ministar za upravljanje svim i svačim, i sad kao ministar prosvete stalno davao neke epohalne izjave i teorije zavere o Kosovu. Šta imaš da kažeš na to? Što se on ne bavi malo prosvetom? Eto, imamo baš onaj veliki problem sa diplomiranima i masterima, ali boli Lončara paja za to, on priča o Kosovu.

Eto, dragi Veljo, ti si jedan cirkusant koji je trenutno na vlasti. Želimo ti sve najbolje kad više ne budeš na istoj, ali ajde, potrudi se da nas ne smaraš svojom nekulturom, može? Samo malo smanji doživljaj, molim te.

Eto, dragi moji, nadam se da ću sad biti malo češće ovde. Sledeći put trebalo bi da napišem o razlikama, odnosno da malo razjasnim neke pojmove vezane za crkvene građevine i slično...


13. 11. 2006.

DD Synthesis

Hm... opet nemam vremena da pišem opširne postove, a toliko toga ima da se kaže... plus, toliko toga imam od dešavanja u životu trenutno da nemam vremena ni da zaista spavam... a mnogo toga je i ružno. Zato želim da podelim nešto što me je danas spontano učinilo veoma srećnim.
DD Synthesis je jedna makedonska etno-trupa, za jedno pet ari bolja od Balknanike. Nekada sam imao jedan njihov disk, i taj disk mi je neko ukrao. A onda me skoro spopala potreba za njihovom pesmom "Me fatije", ali pošto ih na netu nigde nisam mogao naći, seo sam i napisao osnovnu melodiju u note... no, to naravno nije pomoglo. I danas sam tako tražio nešto po netu i sasvim SLUČAJNO nabasam na linkove za njihova dva albuma!
Stoga želim da podelim moje dve omiljene pesme grupe DD Synthesis.

Mala napomena: Pesma "Vo naše selo" je jedna od onih pesama (tekstualno) koje se ponavljaju kod raznih naroda i regija - pripada i južnoj Srbiji, gde glasi "Džanum na sred sela, šarena češma..." - veoma lepu verziju imamo kod Mokranjca na početku osme rukoveti.

http://rapidshare.com/files/3186198/dd_Synthesis_-_Swinging_Macedonia_-_02._Vo_nase_selo.mp3
http://rapidshare.com/files/3186705/dd_Synthesis_-_Swinging_Macedonia_-_06._Me_fatije.mp3

Uživajte, i da... još ćemo mi razrešiti da DJ i Đ nije isto... kao i neke druge stvari :D


11. 10. 2006.

There and NOT back again... by JJ Abrams and co.

Uh, povratak je uvek težak Šta da vam kažem, bio sam, kao što nekima možda naslov govori, potpuno izgubljen. Da bar znam gde sam bio! Ali ok, ponovo sam tu. Čuo sam nekoliko zanimljivih viceva, jednu izuzetno zanimljivu, ali ISTINITU priču, i svašta se dešavalo oko nas, te pomislih vreme je da se vratim pisanju.
Elem, kao što znate, predstoji nam referendum za novi ustav Srbije. Meni to nije ništa posebno, mislim ajde, izaćiće ljudi valjda bez razmišljanja, ipak je to novi ustav, a ne izbor za baba seru za autobusku stanicu. Kad, ne lezi vraže... Jedno jutro. 9:35h. Ja, po običaju, na ivici kašnjenja na posao. I ni sam ne znam kako, ali počnem sa taksistom da pričam o referendumu. I kažem kako bi bilo bezveze da malo ljudi izađe. A on, ni pet ni šest: "A što bi im izašli?" Na to "im" sam shvatio da sa njim ne vredi pričati o tome. Čovek misli da se ustav i referendum prave za političare. Kaže on meni kako demokrate to nisu zaslužile, jerbo su ljudi kad su njih birali glasali za promene i skoro nikakvih promena nema. Očigledno on i ja ne živimo u istoj zemlji, ali sve dok ljudi budu očekivali da im političari, a ne rad, poprave ekonomiju, sve dok ja odem u deset ujutro u državnu prodavnicu da kupim hleb, a prodavačica sedi preko puta u fotokopirnici i pije kafu, sve dok ljudima ne bude smetalo to što dvoje drugih ljudi stanu na sred ulice da pričaju i ne možeš da prođeš od njih normalno, sve dok se svi budu samo žalili, umesto da nešto rade po pitanju svojih tegoba, sve do tad dragi moji, nama ništa neće valjati. I tako nam i treba. Naročito primercima kao ovom iz moje sledeće, istinite priče.

Zamislite da imate komšiju koji živi s majkom. Pobogu, on ima između 30 i 40 godina, ali kod nas u Diznilendu je roditeljima nenormalno ako im sinčić ne živi u to doba još uvek s njima (Sine, nešto s tobom nije u redu :roll:). I tako, miran kraj, vi ležite, spavate (ili gledate neki striptiz-kviz na TV most), kad bum, tras, peng, kuc-kuc-lup-lup-dum-dum-dum, policija na vratima. Dobro veče, dobro veče, izvinite, ajte da svedočite. Odvedu vas kod komšija, oni u gaćicama (izuzetno neprijatan prizor), i kopaju, traže, prevrću... i... nađu vrećicu belog, čarobnog praha (na kom bi im i Zvončica pozavidela). I komšija ode u zatvor. Priča bi se u normalnim zemljama naravno tu i završila. No, sećate se izraza "To samo majka može da voli?" Dođe vam tako jednog dana komšinica, majka onog čike što je krio prah, i počne da kuka za svojim jadnim, ah tako poštenim sinom. I onda kaže da prah nije njegov, već da mu ga je neko podmetnuo da i on nešto zaradi (budući da ili nema posao, ili nema i pored posla novca). Dakle, još jednom: Neki dobrotvor je rešio da momku pomogne i podmetnuo mu je kokain, koji ovaj jadnik treba da proda i zaradi. Kao u bajci, zar ne? Mislim, ova zemlja naprosto pršti od dobrotvora. Toliko pršti da nemam ni ja više šta da kažem od zabezeknutosti pred ljudskom glupošću i lakoverjem. U stvari imam. Pored toga ispade dobrotvor i onaj zlatni četnik iz vica, kad Mujo peca ribu i upeca baš dotičnog gospodina. Naime, dotični dobrotvor Muju moli da ga pusti i obećava da će mu zauzvrat ispuniti tri masovne grobnice. Naprosto arhiprimerak našeg dobrotvorstva. Čuj, neko mu podmetnuo kokain da mu pomogne da zaradi "koji" dinar... čujemo se ponovo, kad rešim da objasnim razliku između Đ i Dj. :D



12. 7. 2006.

Vreme je...

Vreme je da se ponovo oživi ovo. Nije me bilo, jer sam bio pretrpan poslom. Voleo bih da mogu reći da u Diznilendu nema ništa novo, ali avaj... ima i previše toga. Novih atrakcija koliko hoćeš... o tome... i još ponečemu - uskoro opet :)