23. 6. 2013.

Ubijanje kulture?!

Sledi još jedan tekst gosta-autora Stefana Šparavala. Ovog puta, on se uhvatio u koštac s problemom kulture u državi Srbiji, na sebi svojstven način, a pošto se u dobroj meri slažemo, prepustio sam njemu tu temu. Tekst je pisan juče, kada je održan i protest za kulturu, ili kako su ga već nazvali.

Ovih dana aktuelno je tzv. „Državno ubijanje kulture“. Oštrim i ljutitim istupima doajena srpskog filma, teatra i muzike (odveć poznati pod zbirnim nazivom „kulturni radnici“) država je optužena da promoviše šund, masakrira kulturu, a na današnji dan je i organizovan protest koji je imao veoma kontroverzan slogan „DRŽAVA JEDNAKO KULTURA“, koji je verovatno ravan „kulturnoj politici“ opskurnih ličnosti poput Maocedunga ili Staljina.



16. 6. 2013.

Vizuelno-tehnički spektakl „Viva la Diva“ ili Vidovdan, dan prvi

Većina vas verovatno nema pojma šta se tačno podrazumeva pod „novi kalendar“ i „stari kalendar“. Milijarde nacionalno osvešćenih srpčića sa tri prsta se kunu u stari kalendar, raspeto Kosovo, Arkana, Cecu, Šešelja, a ne znaju ni koji je koji datum po starom kalendaru. Zašto ovo pišem? Pa vidite, juče je bio Vidovdan. Vidovdan je 15. juna, po ma kom kalendaru da se gleda. To je ono na šta se obično ne obraća pažnja, jer mi sve datume izražavamo po novom, neprijateljskom kalendaru, koji inače koristimo svakodnevno. Dakle, juče je bio Vidovdan. I tako se zadesilo u zemlji Srbiji, na ušću dveju (ili dvaju, kako vam volja) reka, da prvi Vidovdan, po novom, modernom kalendaru, Milankovićevom dapače (onom, na kojem je većina Pravoslavnih Crkava), obeleži moderna diva naše scene, žena koja ganja svetske trendove i nema dlaku na jeziku kada želi da (opravdano ili ne) uputi kritiku kolegama, svejedno da li su kolege iz Srbije ili sa Marsa, žena koju niko ne voli, jer ima muda da kaže da smo seljaci, da će ona da nas prosveti, jer se ne prži na tri prsta, ne reklamira svoju porodicu na koncertima i nije bila udata za potencijalnog ratnog zločinca i ozvaničenog kriminalca, niti je sama bila u 'apsani. Kod nas, budi šta god hoćeš, jebi, jedi ako hoćeš živu decu, samo ćuti i digni tri prsta i kaži „Kosovo je Srbija“ i sve je oprošteno. Jebe te više u mozak od ikog na estradi, ali je super, tri prsta uvis! Čak će ti i premijer doći na slavu. Kod nas, sve se prašta, samo iskrenost ne. I novine ti kažu da si majmun ako ih ne čitaš.

Tako je bilo i sinoć, tako je i danas -  po vascelom medijskom i socijalno-društvenom nebu Nebeske Srbije svi likuju „Gotova je! Debakl!“ i slične parole, a svi uglavnom niti je vole, niti su išli tamo da vide svojim očima i čuju svojim ušima, niti je u suštini normalno da se bavite stvarima koje ne volite. To je negativno, znate. Dobićete čir želudca od toga.