13. 6. 2009.

I tako... evo mene opet (al' bez crne žene)

Evo nas opet... posle toliko vremena... nadam se da ću ovog puta uspeti da budem bar koliko-toliko redovan. Bilo je od poslednjeg bloga toliko tema o kojima sam hteo da pišem, al' posle 10 sati rada, mrsko mi je da kucam nešto duže od par rečenica na forumima ili na fejsu. A u toku rada mi je to takođe mrsko. No, videćemo da se nekako motivišemo. Sve u svemu, bilo je svačega... Palmina žirafa, povratak Socijalista na vlast i sad već legendarni zakon protiv diskriminacije i cela halabuka oko njega, da pomenem samo neke od stvari...
No, šta me je nagnalo da ponovo pišem sad? Još malo pa su i oni hvala Bogu zastareli, al' ajd da ih počastimo ipak.
Znate - možda se neko od vas ne seća - pre par godina nas je Sinalco svakodnevno i svakonoćno smarao reklamama u kojima je glavnu ulogu tumačio naš prosečni do osrednje loš košarkaš Marko Jarić. Nije da sam ja sad nešto pratio njegovu karijeru, al' nisam čuo neke hvalospeve o njemu. Ja Sinalco svakako nisam voleo - meni su i BIPovi sokovi bolji. Marko Jarić nije mnogo pomogao. Hvala Bogu, tih reklama već dugo nema.


Posle toga, dugo ništa nisam čuo o Marku - što je dobro.
A onda je počeo da se zabavlja s Adrijanom Limom, i na kraju je i oženi.
Sad će neki od vas opet reći kako ja generalizujem, ali kod masovnih histerija kao što su njih dvoje u našim medijima, generalizacija se nameće sama.
Kod nas ljudi obično uspehe (a bogami i neke zločine - hrmpfhrfmpfmiladinkovačevićkašljuckašljuc) doživljavaju kao nacionalnu stvar, dok kolektivna sranja volimo da pripisujemo pojedincima. Tako je bilo i ovde. Oženio se Marko Jarić Adrianom Limom, čoveče, Srbija do Tokija, ničiji nije veći nego naš.

Meni to ne bi smetalo toliko da njih dvoje nisu došli ovamo, nama pod nos. Jes' da su došli (ako se sad dobro sećam) na nečiju svadbu, al' nisu mogli da ne odu u posetu ministru Ivici Dačiću (u daljem tekstu Sloba II). Tu se iskristalisalo nekoliko stvari.
Jedna je da naši političari po spremnosti za date situacije i očigledno asistentima za sve i svašta ne mogu ni da prismrde onima vani. Naime, Sloba II je Limi, koja je Brazilka, a u Brazilu se jelte govori portugalski, rekao na čistom španskom "Buenos dias". I to su eminentne novine 24 sata napisale na naslovnoj strani.
Druga stvar koja se tom prilikom pokazala jeste da je u Brazilu očigledno neka kriza, ili se sprema nešto veliko - jerbo je naša snajka tražila državljanstvo Srbije, što joj je Sloba II, koji je u tom trenutku verovatno već bio potpuno izgubljen u svom mentalnom svlačenju snajke, obećao po hitnom postupku. Šta će njoj naše državljanstvo, nije mi jasno baš - al' kao što rekoh, mora da se sprema pad vlade ili neka žestoka kriza ili agresija u Brazilu... možda im uvedu sankcije, ko zna... a ona vidi mi perspektivni, pa hoće naš pasoš... možda Milan Tarot može to da nam odgonetne.
Treća stvar koju smo mogli da (u)vidimo (konačno) tada je da naše ministre izgleda zabole ona stvar za zakone. Bar kad su u pitanju lepe Brazilke (mada ja iskreno ne vidim kod Lime neku lepotu). Dok sam ja recimo čekao pravo da dobijem ovdašnje državljanstvo preko šest godina, i dok ljudi čekaju u ogromnim redovima za pasoše i za šta ti ja znam koje dokumente sve ne, manekenka treba da ih dobije hitno. Na pitanje zašto je ona povlašćena, Sloba II kaže da bi promovisala Srbiju i bavila se humanitarnim radom. Mora da misli da u Srbiji žive samo ljudi s IQ-om ispod 70. Ja, s mojim koeficijentom iznad 130 (bar je bio toliki onomad na regrutaciji, ko zna, možda je pao) sam se zapitao kako to da ona ne može da promoviše Srbiju i bavi se humanitarnim radom i bez hitnog postupka za državljanstvo? Ili to promovisanje treba da plati država? Ta cela priča mi je stvarno... misteriozna. No, Slobi II je verovatno bilo lakše da lupi tako nešto, nego da prizna da nije ni razmišljao šta priča, jer je balavio na Limu. Ili na oboje. Ko će ga znati. Danas je to moderno. A i kakvom promocijom Srbije bi se to snajka bavila? Sigurno ne bi na reviji Victoria's secret nosila grudnjak i gaćice sa srpskim grbom i четири с/огњилима. A i pošto je trudna, pitaj Boga kad će ona ponovo da nosi takve stvari na revijama. Kako god da se obrne, cela priča je apsurdna i glupa. Iskreno, jebe se meni i za Marka i za Limu, al' kad bi njima neka prava dali na tanjiru koja meni uskraćuju, nekome bi letela glava. I to bukvalno.
Mala digresija: Marko Jarić i dalje stalno ima izraz lica kao da je upravio obavio nuždu u gaće. Uz svo dužno poštovanje.
Marko reče u novinama da se nada da građanima ne smeta što je Sloba II obećao njegovoj ženi hitni postupak. A rekao nam je i da je Adriani smetala medijska ujdurma oko nje kod nas. Mukica, mora da nije navikla na toliku pažnju.
U celoj toj ujdurmi, ja sam saznao za jedan jako zanimljiv slučaj za uporedbu. Služiće nam čisto da ilustrujemo samu perverznu nepoštenost i nezainteresovanost za zakon i pravednost Slobe II. Imena i lokacije ćemo za potrebe ovog bloga modifikovati.
Naime, od jedne moje koleginice brat živi u jednoj južnoazijskoj republici. Njegova supruga, belkinja, Dženet, preuzela je njegovo prezime, Pećinić. Dženet Pećinić je htela takođe naše državljanstvo. Njoj je rečeno da mora da živi dve godine u Beogradu kod svekrve za to. Pritom, za razliku od manekenke, Dženet je em preuzela muževljevo srpsko prezime (i to u južnoj Aziji!), em se i ona bavi humanitarnim radom. Doduše, tad su bili drugi na vlasti... Svekrva Dženet Pećinić je po saznanju o obećanju Slobe II manekenki dobila želju da baci bombu na nešto (nije li lepo kad se vidi kako svekrva voli snaju?). Ja joj predlažem da baci bombu na Sinalcova postrojenja u Srbiji. Za kaznu, opomenu i kao predostrožnost da nas ne smaraju više Jarićevom facom. A Limi preporučujem da se vrati u Peru odakle je i došla.