13. 11. 2006.
DD Synthesis
DD Synthesis je jedna makedonska etno-trupa, za jedno pet ari bolja od Balknanike. Nekada sam imao jedan njihov disk, i taj disk mi je neko ukrao. A onda me skoro spopala potreba za njihovom pesmom "Me fatije", ali pošto ih na netu nigde nisam mogao naći, seo sam i napisao osnovnu melodiju u note... no, to naravno nije pomoglo. I danas sam tako tražio nešto po netu i sasvim SLUČAJNO nabasam na linkove za njihova dva albuma!
Stoga želim da podelim moje dve omiljene pesme grupe DD Synthesis.
Mala napomena: Pesma "Vo naše selo" je jedna od onih pesama (tekstualno) koje se ponavljaju kod raznih naroda i regija - pripada i južnoj Srbiji, gde glasi "Džanum na sred sela, šarena češma..." - veoma lepu verziju imamo kod Mokranjca na početku osme rukoveti.
http://rapidshare.com/files/3186198/dd_Synthesis_-_Swinging_Macedonia_-_02._Vo_nase_selo.mp3
http://rapidshare.com/files/3186705/dd_Synthesis_-_Swinging_Macedonia_-_06._Me_fatije.mp3
Uživajte, i da... još ćemo mi razrešiti da DJ i Đ nije isto... kao i neke druge stvari :D
11. 10. 2006.
There and NOT back again... by JJ Abrams and co.
Elem, kao što znate, predstoji nam referendum za novi ustav Srbije. Meni to nije ništa posebno, mislim ajde, izaćiće ljudi valjda bez razmišljanja, ipak je to novi ustav, a ne izbor za baba seru za autobusku stanicu. Kad, ne lezi vraže... Jedno jutro. 9:35h. Ja, po običaju, na ivici kašnjenja na posao. I ni sam ne znam kako, ali počnem sa taksistom da pričam o referendumu. I kažem kako bi bilo bezveze da malo ljudi izađe. A on, ni pet ni šest: "A što bi im izašli?" Na to "im" sam shvatio da sa njim ne vredi pričati o tome. Čovek misli da se ustav i referendum prave za političare. Kaže on meni kako demokrate to nisu zaslužile, jerbo su ljudi kad su njih birali glasali za promene i skoro nikakvih promena nema. Očigledno on i ja ne živimo u istoj zemlji, ali sve dok ljudi budu očekivali da im političari, a ne rad, poprave ekonomiju, sve dok ja odem u deset ujutro u državnu prodavnicu da kupim hleb, a prodavačica sedi preko puta u fotokopirnici i pije kafu, sve dok ljudima ne bude smetalo to što dvoje drugih ljudi stanu na sred ulice da pričaju i ne možeš da prođeš od njih normalno, sve dok se svi budu samo žalili, umesto da nešto rade po pitanju svojih tegoba, sve do tad dragi moji, nama ništa neće valjati. I tako nam i treba. Naročito primercima kao ovom iz moje sledeće, istinite priče.
Zamislite da imate komšiju koji živi s majkom. Pobogu, on ima između 30 i 40 godina, ali kod nas u Diznilendu je roditeljima nenormalno ako im sinčić ne živi u to doba još uvek s njima (Sine, nešto s tobom nije u redu :roll:). I tako, miran kraj, vi ležite, spavate (ili gledate neki striptiz-kviz na TV most), kad bum, tras, peng, kuc-kuc-lup-lup-dum-dum-dum, policija na vratima. Dobro veče, dobro veče, izvinite, ajte da svedočite. Odvedu vas kod komšija, oni u gaćicama (izuzetno neprijatan prizor), i kopaju, traže, prevrću... i... nađu vrećicu belog, čarobnog praha (na kom bi im i Zvončica pozavidela). I komšija ode u zatvor. Priča bi se u normalnim zemljama naravno tu i završila. No, sećate se izraza "To samo majka može da voli?" Dođe vam tako jednog dana komšinica, majka onog čike što je krio prah, i počne da kuka za svojim jadnim, ah tako poštenim sinom. I onda kaže da prah nije njegov, već da mu ga je neko podmetnuo da i on nešto zaradi (budući da ili nema posao, ili nema i pored posla novca). Dakle, još jednom: Neki dobrotvor je rešio da momku pomogne i podmetnuo mu je kokain, koji ovaj jadnik treba da proda i zaradi. Kao u bajci, zar ne? Mislim, ova zemlja naprosto pršti od dobrotvora. Toliko pršti da nemam ni ja više šta da kažem od zabezeknutosti pred ljudskom glupošću i lakoverjem. U stvari imam. Pored toga ispade dobrotvor i onaj zlatni četnik iz vica, kad Mujo peca ribu i upeca baš dotičnog gospodina. Naime, dotični dobrotvor Muju moli da ga pusti i obećava da će mu zauzvrat ispuniti tri masovne grobnice. Naprosto arhiprimerak našeg dobrotvorstva. Čuj, neko mu podmetnuo kokain da mu pomogne da zaradi "koji" dinar... čujemo se ponovo, kad rešim da objasnim razliku između Đ i Dj. :D
12. 7. 2006.
Vreme je...
28. 4. 2006.
ŠBBKBB II – KAKO TO PONEKAD (SKORO DA) IZGLEDA
DISCLAIMER: Iz istog perioda, još jedan tekst na sličnu temu. Prvi primer je karikatura današnjeg novinarskog stila, dok je drugi moj "prevod" na obični novinarski.
Portparol Ministarskog Koncila etatne komune Srbija i Crna Gora, Stevan Nikšić, prezentovao je na pres-konferenciji Konkluzije o Kosovu, koje je već nominovani etatni organ ratifikovao na svojoj jučerašnjoj sesiji u metropoli etatne komune, Beogradu. U Konkluzijama se sublinira signifikacija protekcije nacionalnih minoriteta u južnoj Provinciji, koje su konsekventno neglegenciji misije internacionalne komune okcidentalnih etata subjektovane privaciji bazičnih humanih prava. “Demandujemo od dirigujućih u internacionalnim organizacijama da opserviraju situaciju u Provinciji i publikuju dokument ili rezoluciju kojom će biti prohibirana svaka diskriminacija na bazi nacionalne, religiozne ili rasne provenijencije”, indikovano je u Konkluzijama. U dokumentu se markira da je nesesarno klarifikovati odakle proveniraju takve destruktvne prejudicije, na bazi kojih se plasiraju diskriminacije o minornoj signifikaciji jedne nacije u relaciji sa drugom, konsekventno čemu dolazi do eksplozija violencije i ekspelacije populacije sa njene nativne teritorije. “Naša partija u problemu tendira Dijalogu, u kom bi advenirali do solucije za egzitaciju iz krize, što bi, a bar mi takvu imaginaciju imamo, rezultovalo satisfakcijom svih strana, jer je logično da svi žele da kohabituju i koegzistiraju u pacifičnoj i prosperitetnoj atmosferi”, rekao je Nikšić. “Još uvek egzistira minijaturna spermija esperancije da i druga partija ovog konflikta pretenduje na opciju pacifične solucije, bez militantnih intervencija”, terminirao je Stevan Nikšić, portparol Ministarskog Koncila etatne komune Srbija i Crna Gora na pres-konferenciji u Beogradu.
A MOŽE I OVAKO:
Portparol Ministarskog Saveta državne zajednice Srbija i Crna Gora, Stevan Nikšić, predstavio je na konferenciji za novinare Zaključke o Kosovu, koje je već navedeno državno telo prihvatilo na svojoj jučerašnjoj sednici u glavnom gradu državne zajednice, Beogradu. U Zaključcima se podvlači značaj zaštite nacionalnih manjina u južnoj Pokrajini, koje usled nemara misije međunarodne zajednice zapadnih zemalja nemaju ni osnovna ljudska prava. “Zahtevamo od rukovodećih u međunarodnim organizacijama da osmotre stanje u Pokrajini i objave dukument ili rezoluciju kojom će biti zabranjena svaka diskriminacija na osnovu nacionalnog, verskog ili rasnog porekla”, rečeno je u Zaključcima. U dokumentu se podvlači da je neophodno razjasniti odakle potiču takve štetne predrasude, na osnovu kojih se iznose diskriminacije o manjem značaju jedne nacije u odnosu na drugu, usled čega dolazi do raspirivanja nasilja i proterivanja stanovništva sa njegove postojbine. “Naša strana teži Dijalogu, u kom bi došli do rešenja za izlazak iz krize, što bi, a bar mi takvu predstavu imamo, dovelo do zadovoljstva svih strana, jer je razumljivo da svi žele da žive zajedno u miru i blagostanju”, rekao je Nikšić. “Još uvek postoji mala klica nade da i druga strana ovog sukoba teži mirnom rešenju, bez uplitanja vojske”, zaključio je Stevan Nikšić, portparol Ministarskog saveta državne zajednice Srbija i Crna Gora na konferencji za novinare u Beogradu.
ŠBBKBB I – O (NE)KORIŠĆENJU TUĐICA I NJIMA SLIČNIH RIJEČI
21. 4. 2006.
Jao znaš, ja postim...
Sam Gospod Isus Hristos je rekao: "Ovaj rod se izgoni postom i molitvom." Post i molitva su, po svetim ocima, dva duhovna krila koja nas uznose Gospodu.
Crkva je propisala sledeće postove: Božićni post koji počinje 28/15. novembra i traje do Božića 7. januara(25. decembra). Vaskršnji post traje sedam nedelja. Petrovski post počinje od Nedelje svih svetih i traje do svetih apostola Petra i Pavla - Petrovdana. Ako je Vaskrs ranije u roku godine, ovaj post je duži, a ako je kasnije, onda je kraći. Velikogospojinski post počinje 14/1. avgusta i traje do Uspenja Presvete Bogorodice - Velike Gospojine. Ovaj post je uvek iste dužine. Treba naglasiti sledeće, ako Petrovdan i Velika Gospojina budu u sredu ili petak, ovi dani se poste. Božić u koji god dan bude, taj dan se ne posti.
Pored višednevnih postova, postoje i jednodnevni, i to: svaka sreda i petak, osim trapavih sedmica. Krstovdan uoči Bogojavljenja 18/5. januar, Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja 11. septembar (29. avgust) i Vozdviženje Časnog Krsta - Krstovdan 27/14. septembar.
Treba naglasiti sledeće. U Toku postova višednevnih ili, pak, jednodnevnih nije dozvoljeno venčanje mladenaca.
U vreme trapavih sedmica Mitara i fariseja, Siropusne nedelje, Svetle, Duhovske, kao i od Božića do Krstovdana, ni jedan dan se ne posti. Nedelje Mitara i fariseja i Siropusna su pred početak Vaskršnjeg posta. Svetla od Vaskrsa do Tomine nedelje, Duhovska od Duhova do Nedelje svih svetih.
Niko ne sme da vas bije...
A šta čine Srbi sa Kosova? Eeee, posebna je to sorta. Exquisite takoreći. Elem, logika stvari nalaže da, ako ti je do nečega stalo, a smatraš i tvrdiš da je moćnike briga za to što je tebi stalo, ti onda uzmeš i boriš se svim silama za to. Valjda. Elem, naša draga napaćena braća smatraju da međunarodnu zajednicu i Albance boli ona stvar (koja god da je) za njih. I tako oni, umesto da se bore, lepo bojkotuju rad parlamenta. San svakog poslanika. Plaćen si, a ne moraš na posao. Pritom se naravno ne pitaju čemu to uopšte vodi. Ako Albance boli kurac za njih, ne vidim što bi ih bolio isti za to što oni bojkotuju parlament. Elem, ništa ne dobijaju time. No, valjda to ima veze sa opšteproširenim kompleksom više vrednosti od kog kolektivno patimo. Mi smo još u Dušanovom vremenu, gravitacija ne postoji, a zemlja je ravna ploča. I mi smo u njenom centru naravno. I dok se svi zajedno okrećemo, sotonske centripetalne sile navlače na nas svakojaka zla. Jadni mi.
Ono što je meni lično ove nedelje, kada je u pitanju Kosovo, bilo najzanimljivije, jeste konferencija za novinare koju je održalo Srpsko Nacionalno Veće Kosmeta. Kažu oni da će, u slučaju da se nametne rešenje za status Kosova, ići pred "zapadne ambasade" i tražiti dozvole za boravak, jerbo Srbija ima previše izbeglica. Aham. Fino. Nemačka recimo jedva čeka da pored recesije i poplava prihvati novu poplavu izbeglica poput one koje je imala početkom devedesetih.
No, najjača izjava bila je sledeća:
"Otići ćemo u Bosnu i Hercegovinu i tražiti prava konstitutivnog naroda."
Ajde da malo meditiramo nad ovom rečenicom.
Gotovi?
Ajde, jesu ti Srbi takoreći isti kao oni Srbi koji žive u Bosni. No, po međunarodnim standardima kojima svi robujemo, to nije isti narod. Bar ne u nacionalnom smislu. I dođosmo do jednog problema koji se nekada davno, kada je neki prevodilac nešto pobrkao, ukotvio između nas i zapada. Jerbo, ono što mi zovemo "nacionalnost" na zapadu se kaže "etnička pripadnost". A ono što oni zovu "nacionalnost" mi kažemo "državljanstvo". So, Srbi sa Kosova nisu iste nacije kao Srbi iz Bosne. I sad zamislite samo kolonu Srbalja kako prelazi granicu Bosne, pada na kolena i ljubi slobodnu, serbsku zemlju, samo da bi došao neki vojnik EUFORA i rekao im da oni u Bosni ne mogu da budu konstitutivan narod. Jesje, mnogo smešna scena. Tako da bi njima možda bilo pametnije da ostanu gde su i pokušaju da se bore (mada, jedina borba za koju smo mi sposobni je borba oružjem... o, da). Jadnici. Ako stvarno hoće u Bosnu, mora da su preozbiljno shvatili onu Breninu: "Mani zemlju koja Bosnu nema"... Toliko.
Fantasyland
No, neću više da smaram. Ovo je samo jedan primer čudesnosti ove zemlje, u kojoj se ni Alisa ne bi snašla.
Sledeći put pozabavićemo se malo Srbima s Kosova. I oni su zvezde u našem Diznilendu. O, da.